Rijeka je ovih dana dospjela na stranice vjerojatno najčitanijeg svjetskog bloga, Boing Boinga u podužem članku koji je izvijestio s trodnevnog festivala kreativnosti Republika.
Republika je okupila tisuću delegata iz cijelog svijeta i svih kontinenata koji su, osim stotinjak najutjecajnijih internetskih imena i aktivista, uključili i mnogobrojne strane studente i stipendiste festivala. Osim njih, festivalom je prodefiliralo još barem dvostruko toliko znatiželjnika, što u dnevnom, što u noćnom programu.
Sve je započelo s RockPaperStartups koji su okupili kremu startup kulture. Rijekom su tijekom 3 dana šetali i govorili pisac Bruce Sterling, zastupnica islandskog parlamenta i bivša glasnogovornica Wikileaksa Brigitte Jonsdottir, Jeremie Zimmerman iz organizacije Quadrateure de Net, i mnogi drugi, jednako poznati, aktivni i utjecajni pojedinci, koji jednostavno ne mogu stati u ovaj kratki blog..
Osim samog sadržaja festivala, koji je i kvalitetom i kvantitetom do sada neviđen na našim prostorima, bilo je nemoguće ne primjetiti krcat grad ljudi, pune ugostiteljske objekte i ispunjene sve smještajne kapacitete.
Vjerovali ili ne, i ova je sjajna prilika opet među Riječanima bila povod za negativnost, buru bez ikakve logike, kritiziranje i grintanje. Kako?
U sklopu priprema i razgovora o ovom festivalu, neki protagonisti nezavisne riječke kulturne scene su prilično žestoko napadali Grad, iznoseći potpuno neutemeljene argumente od kojih je vjerojatno “najdojmljiviji“ onaj po kojem je ovaj festival financiran mimo svih procedura i mimo procjena stručne javnosti i mimo Natječaja za javne potrebe u kulturi. Upravo kao da je ovaj festival nekome nešto uzeo. Pa i sada ne prestaju slični komentari po društvenim mrežama i “stručne” procjene “upućenih građana” kako se s novcem uloženim u ovaj festival moglo financirati sve i svašta. Moglo se. Moglo se kupiti npr. 30.000 bureka! Ali festival kreativnih industrija Republika procijenjen je prioritetom unutar Kulturne strategije Grada Rijeke koju je donijelo Gradsko vijeće, a o kojoj je prije usvajanja raspravljao dobar dio i te kulturne javnosti što se sada zgražava nad održanim događajem.
Za usporedbu, ni program Festivala malih scena ne procjenjuju Kulturna vijeća Natječaja za javne potrebe, ni, primjerice, program Riječkih ljetnih noći. Jer su i to manifestacije čije je održavanje, a time i financiranje, neupitno sve dok se drže kvalitete i sadržaja koji opravdava njihov strateški značaj..
I nije točno da se pritom, ili zbog toga, uništava riječka nezavisna kulturna scena. Točno je da su dijelu udruga te scene proteklih godina smanjena proračunska sredstva za programe, ali s druge strane upravo smo ove godine pronašli model i raspisali natječaj kojim nastojimo osloboditi nezavisnu scenu svih troškova tzv. “hladnog pogona” pa je taj Natječaj, otvoren do 9.8., predvidio da se nezavisnoj sceni bez naknade dodijeli na korištenje prostor Filodrammaticae, Palacha i Marganova. A ujedno, troškove režija u tim prostorima snosi Grad. I to je ulog Grada u nezavisnu riječku kulturnu scenu.
Ni tu odluku nisu procijenila Kulturna vijeća Natječaja za javne potrebe. I tu je odluku donio Grad imajući u vidu strateško određenje. No, o tome, recimo, društvene mreže ne bruje i mediji o tome ne pišu.
No, vratimo se na Republiku. Drago mi je da su u program festivala ipak bile uključene brojne riječke udruge i pojedinci, ustanove i tvrtke, kulturnjaci i poslovnjaci… jer bila je to prilika kako za svjetsku promociju, tako i za druženje s najboljima. Osobno sam upoznao neke izvanredne ljude i odlično se proveo. A nisam morao održati niti jedan govor.
Sve u svemu, mislim da je prva Republika prošla jako dobro, zadovoljila mnoge i da će druga, za koju pripreme već započinju, biti još uspješnija.
Tekst: V. Obersnel
